Sredinom srpnja održat će se predstavljanje jednoga dijela projekta koji se odnosi na negativne čitateljske emocije, a kako ta prezentacija neće biti javna ovom prilikom prenosimo kratak isječak koji prikazuje njihovu prisutnost u čitateljskom pamćenju. Radi se o jednom relativno zanemarenom aspektu istraživanja recepcije, koja je uglavnom usmjerena na promicanje pozitivnih čitateljskih iskustava, iako je ideja prisutnosti – pa čak i nužnosti – negativnih emocija u susretu s književnošću i umjetnošću važan aspekt različitih estetskih teorija od samih njihovih početaka, čemu bi u Europi ponajbolji primjer bila katarza.
Kako bismo iskazali prisutnost negativnih emocija u pamćenju suvremenih hrvatskih čitatelja, poslužili smo se modelom Roberta Plutchika (*) i vizualizacijom u programu Python (**) kako bismo pokazali prisutnost četiri osnovne negativne emocije (ostale su postavljene na vrijednost od 0.5): tuge, straha, ljutnje i gađenja, tim redoslijedom. Ispitanici su ih spominjali u vezi s konkretnim tekstovima, kao i općenitim iskustvima književnosti, a njihovi stavovi prema njima variraju od iznimno negativnih (“ne pamtim takve knjige”) do iznimno pozitivnih (“upravo to je bit književnosti”). Slikovni prikaz iskazuje njihovu prisutnost na sve tri razine intenziteta koje je odredio Plutchik, a zanimljivo je da se uvijek najčešće spominjala srednja razina intenziteta, iako su sve razine spomenute barem nekoliko puta. Također je ustanovljene da se emocije vežu uz veliku većinu (preko 90%) književnih sjećanja, od čega otprilike polovica svjedočenja uključuje (i) negativne emocije, što je još jedan dokaz da je riječ o važnoj komponenti književne recepcije.
* Plutchik, R. (2001). “The Nature of Emotion”, American Scientist, sv. 89, br. 4, str. 344-350
** Semeraro, A.; Vilella S.; Ruffo G. (2021). “PyPlutchik: Visualising and comparing emotion-annotated corpora”, PLOS ONE 16(9): e0256503.https://doi.org/10.1371/journal.pone.0256503
English 
Croatian