Spontana transmedijska amalgamacija

Jedan od mnogih pravaca istraživanja na projektu odnosi se na sjećanja književnih tekstova s kojima su povezana sjećanja na druge medije, najčešće u obliku istoga sadržaja u drugome mediju (primjerice, film snimljen prema romanu). Preliminarni rezultati, prikupljeni od otprilike trećine ciljanoga broja ispitanika, ukazuju da su takva povezana sjećanja česta, odnosno da će oko 70% čitatelja koji se prisjećaju barem tri književna teksta u najmanje jednom slučaju spomenuti i drugi medij. Najčešće je riječ o filmovima (oko tri četvrtine slučajeva), zatim o dramskim izvedbama (oko petine slučajeva), serijama (oko jedne desetine slučajeva) te glazbi i ostalim medijima (ukupno oko jedne desetine slučajeva). Kao što svjedoče njihovi iskazi, neprofesionalni čitatelji lako povezuju isti sadržaj u više medija do te mjere da ne mogu odrediti iz kojega izvora dolazi koje sjećanje (primjerice, pamte li fizički izgled lika prema pročitanoj ili odgledanoj drami). Taj se fenomen (u radu koji je nedavno poslan u recenzentski postupak) naziva “spontana transmedijska amalgamacija” s obzirom da do navedenoga povezivanja sjećanja dolazi spontano i neovisno o mediju. Dotični fenomen ukazuje da je transmedijska recepcija sudeći po navedenim dokazima kod hrvatskih suvremenih čitatelja pravilo, a ne iznimka, te da bi i njihovu recepciju književnosti stoga valjalo tretirati kao pojavu koja ne ovisi samo o pisanome mediju.